Od 1934.
Flora i fauna otoka
flora
Mljet nosi epitet "zeleni otok", a za njega je zaslužan upravo zapadni dio otoka, koji se nalazi u granicama Nacionalnog parka.
Od ukupne površine parka 90 % je obraslo šumom. Najveci dio šumskih povrsina pripada autohtonim šumama alepskog bora (Pinus halepensis). Nalaze se svuda, posebno na toplijim prisojnim terenima, a najbujnije su na širem podrucju oko Velikog i Malog jezera.
Drugu šumsku zajednicu čine šume hrasta crnike ili česmine (Orno-Quercetum ilicis). Znacajniji očuvani lokaliteti jesu Velika dolina, Valakija, Planjak i Knežepolje.
Iz primarnih fitocenoza, tj. iz navedenih šuma degradacijom su se razvili niži oblici vegetacije kao sto su makije, gariži i kamenjare. Crniku u mljetskoj makiji najčešće prate zimzelene listače: planika (Arbutus unedo), zelenika (Phillyrea media), veliki vrijes (Erica arborea), trslja (Pistacia lentiscus), mirta (Myrtus communis) i lemprika (Viburnum tinus), a katkad i rogač (Ceratonia siliqua), divlja maslina (Olea oleaster),lovor (Laurus nobilis) i dr. Od četinjaca su u ovdasnjoj makiji zastupljene smrika ili smrijek (Juniperus oxicedrus) i somina (Juniperus phoenicea).
Također postoje i neke egzotičnije biljke kao što su razne vrste sukulenti, agava i kaktusa.
kaktus
agava
fauna
Bogat i zanimljiv životinjski svijet nacionalnog parka "Mljet" jos nije u potpunosti istražen. Djelomično su obradeni vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci.
Od gmazova česti su zelembač (Lacerta viridis), oštroglava gušterica (Lacerta oxycephala), obična gušterica (Lacerta melisellensis) i kućni macaklin (Hemidactilus turcicus).
Zmije su sasvim prorijedene (otrovnica uopce nema) nakon unošenja mungosa (Herpestes auropunctatus) 1909. godine. Nakon početnog naglog porasta, populacija mungosa došla je u odredenu ravnotežu s okolinom.
macaklin (Hemidactilus turcicus)
oštroglava gušterica (Lacerta oxycephala)
mungos
jež (Erinaceus europeus)
obični puh (Glis glis)
jelen lopatar (Dama dama)
Od sisavaca tu žive: miš (Apodemus mystacinus), jež (Erinaceus europeus), više vrsta šišmisa (Chiroptera), obični puh (Glis glis), kuna bjelica (Martes foina) i obični zec (Lepus europaeus).
Jelen lopatar (Dama dama) unesen je na otok poslije drugoga svjetskog rata, a odnedavno i divlja svinja (Sus scrofa).
Ptičji svijet bogat je i raznovrstan osobito u doba seobe. U borovim šumama i makiji obitavaju drozdovi (Turdidae), sjenice (Paridae), kraljići (Regulidae), grmuše (Sylvidae), pupavac božjak (Upupa epops), zlatovrane (Coracias garrulus) i dr.
Po poljima i docima zimuju zebovke (Fringilidae), ševe (Alaudidae) i pastirice (Motacilidae).
Uz obale mora i osobito na blatima česte su močvarice: divlje patke (Anatidae), gnjurci (Podicipidae), čaplje (Ardeidae) i šljuke (Scolopaeidae).
U seobi ovdje se susreću mnoge sokolovke (Falconidae), te golub grivnjaš (Columba palumbus) i golub dupljaš (Columba oenas).
Na podrucju Parka gnijezdi se divlji golub (Columba livia) i rijetka grabljivica sova ušara (Bubo bubo).
sjenica (Paridae)
golub grivnjaš (Columba palumbus)
sova ušara (Bubo bubo)
More oko otoka odlikuje dobro očuvan živi svijet, svojstven južnom jadranu. Neki nalazi upućuju da na pučinskoj strani otoka obitava izuzetno rijetka vrsta hrvatske faune - sredozemna medvjedica (Monachus monachus).